Leto 2022. godine. Rusija napreduje u Ukrajini, municija za artiljeriju se troši neverovatnom brzinom, i Kijev traži od Zapada nešto što može da promeni situaciju na terenu. Amerika šalje četiri HIMARS sistema. Nekoliko sedmica kasnije, desetine ruskih skladišta municije, komandnih centara i logističkih čvorova nestaju u eksplozijama. Ruska artiljerija naglo gubi intenzitet. General Zaluzni izjavljuje da je HIMARS “vitalni faktor” u zadržavanju ruskih prodora.
To nije slučajnost. To je dizajn.
M142 HIMARS lansira GMLRS raketu. Foto: Photo by Sgt. Austin Robertson / 18th Field Artillery Brigade / DVIDS VIRIN: 260331-A-UG798-1001
Kako je nastao
Priča o HIMARS-u počinje 1982. godine, kada je 9. pešadijska divizija videla problem koji niko drugi nije hteo da rešava. M270 MLRS — standardni američki višecevni bacač raketa — bio je odličan sistem, ali pretežak za brzo raspoređivanje. Govorimo o guseničarskom vozilu od 25 tona, koje ne možeš da staviš u C-130 Hercules i preneseš gde ti treba za 48 sati.
Škola artiljerije nije bila zainteresovana. Institucija je bila fokusirana na teške snage, na tenkove i oklopne formacije dizajnirane za sukob s Varšavskim paktom u Centralnoj Evropi. Ideja o lakom, brzom bacaču raketa nije nalazila podršku.
Zalivski rat 1991. promenio je mišljenje svima. M270 nije stigao s prvim talasom trupa — bio je suviše skup za vazdušni transport i suviše spor za logistiku koja je trebala da podrži brzu Operaciju Pustinjska oluja. Artiljerijska škola i Raketna komanda odjednom su shvatili da im treba nešto lakše.
Lockheed Martin je razvio HIMARS kao privatnu inicijativu na osnovu tog zahteva. Sistem se prvi put pojavio javno 1993. Vojska je 1996. naručila četiri prototipa. Aprila 1998. vozila su isporučena 18. vazdušnom korpusu na dvogodišnju evaluaciju. Aprila 2003. stigao je ugovor za serijsku proizvodnju.
Juna 2005. HIMARS je zvanično ušao u operativnu upotrebu sa 27. artiljerijskim pukom u Fort Bragg, Severna Karolina.
Šta je zapravo HIMARS
HIMARS je u osnovi jedna lansirna kutija montirana na kamion. Ne guseničar — kamion. Konkretno, standardni vojni kamion FMTV M1140 od pet tona. To zvuči skromno za sistem koji menja tokove ratova, ali upravo ta jednostavnost je genijalnost dizajna.
Jedna kutija nosi ili šest GMLRS navođenih raketa kalibra 227mm ili jednu ATACMS balistički vođenu raketu kalibra 610mm. Bira se prema zadatku.
Ceo sistem — vozilo, posada, municija — može da stane u C-130 Hercules. To znači da ga možeš isporučiti svugde gde postoji vojni aerodrom ili čak duži put. Za poređenje, M270 zahteva C-5 Galaxy ili C-17, znatno teže teretne avione.
Posada su samo dva vojnika: vozač i operater. Za punjenje treba manje od pet minuta s odgovarajućom opremom. Lansira, kreće, ponovo se puni negde drugde — taj ciklus “pucaj i beži” je ono što ga čini toliko teškim za kontraudar.
HIMARS se utovara u C-130J Super Hercules. Foto: Photo by Tech. Sgt. Giovanni Sims / 8th Fighter Wing / DVIDS VIRIN: 260301-F-KK391-2024
Rakete i dometi
Ono što HIMARS čini posebno opasnim nije samo sistem — nego spektar municije koji može da lansira.
GMLRS — osnovna municija
Guided Multiple Launch Rocket System je navođena raketa od 227mm sa GPS i inercijalnim navođenjem kombinovano. Domet je od 15 do 92 kilometara, a preciznost je ispod 10 metara kružnog verovatnog odstupanja (CEP). Praktično — pogađa tačku na karti s greškom manjom od autobusa.
Postoji u više varijanti:
- M31/M31A1/M31A2 — unitarna bojeva glava, 91 kg eksploziva u čeličnoj kaseti
- M30A1/M30A2 — alternativna bojeva glava s oko 182.000 volfrasmkih kuglica koje prekrivaju površinu od pola kvadratnog kilometra jednim pucanjem
ER GMLRS — produženi domet
Produženа verzija s novim motorom i trupom dostiže više od 150 kilometara. Prva uspešna proba bila je marta 2021, a sistem ulazi u serijsku upotrebu od 2023.
ATACMS — za strateške ciljeve
Army Tactical Missile System je nešto sasvim drugo. Jedna raketa kalibra 610mm, domet do 300 kilometara, unitarna bojeva glava. Ovo je oružje za komandne centre, aerodrome, skladišta goriva, mostove — ciljeve daleko iza linije fronta.
Američka vojska dugo nije htela da da Ukrajini ATACMS, strahujući od eskalacije. Kada su ih konačno dobili u aprilu 2024, Ukrajinci su prvim pucanjem gađali ruske helikoptere na aerodromima u dubini Rusije.
PrSM — budućnost
Precision Strike Missile zamenjuje ATACMS od 2023. godine. Domet 60–499 km, dva projektila po kutiji umesto jednog, manja i modernija raketa s naprednom navigacijom. HIMARS koji nosi PrSM je dvostruko smrtonosniji po jednom punjenju.
Tehničke specifikacije
| Karakteristika | Vrednost |
|---|---|
| Vozilo | FMTV M1140 kamion (5 tona) |
| Posada | 2 vojnika |
| Masa sistema | ~16.000 kg (napunjen) |
| Kutije za rakete | 1 (6× GMLRS ili 1× ATACMS/2× PrSM) |
| Domet GMLRS | 15–92 km |
| Domet ER GMLRS | 150+ km |
| Domet ATACMS | do 300 km |
| Domet PrSM | do 499 km |
| Preciznost GMLRS | <10 m CEP |
| Vreme za punjenje | <5 minuta |
| Vazdušni transport | C-130, C-17, C-5 |
| Operativna raspoloživost | 99% |
Rakete GMLRS za HIMARS tokom transporta. Foto: Photo by Lance Cpl. Jozef Majewski / Marine Corps Air Ground Combat Center / DVIDS VIRIN: 260203-M-QV364-1190
Kabina i posada
Posada od dva vojnika u kabini HIMARS vozila. Prozori su od safirnog laminata. Foto: Photo by Lance Cpl. Edward Spears / Arctic Edge / DVIDS VIRIN: 250817-M-KH336-1090
Jedna od manje poznatih detalja o HIMARS-u je da su prozori kabine od safirnog laminata — slojeva safira, stakla i polikarbonata. Safir je jedan od najtvrđih materijala na svetu i praktično ga je nemoguće ogrepsti konvencionalnim sredstvima. Prozori kabine su otporni na malokalibarsku vatru i fragmentaciju — što posadi daje određenu zaštitu dok se brzo pomera.
Sistem upravljanja vatrom je kompjuterizovan i može primati podatke o ciljevima direktno od izviđačkih jedinica, aviona, dronova i komandnih centara putem digitalnih datalink sistema. Posada unosi koordinate, sistem izračunava profil leta, lansira i odmah kreće s pozicije. Ceo ciklus može trajati svega nekoliko minuta.
Ukrajina — dokaz koncepta
Ono što se desilo u Ukrajini od juna 2022. naovamo je udžbenički primer kako precizno dalekometno oružje može da promeni operativnu situaciju.
Rusija je imala masivnu artiljerijsku nadmoć — hiljade cevi koje su gađale bez prestanka. Ukrajinskе snage su trpele ogromne gubitke od artiljerije, ali nisu imale sredstvo koje može da ugrozi rusku logistiku na dubini od 50-80 km iza linije kontakta. M777 haubice to ne mogu. Čak ni domaće sistemi nisu imali tu kombinaciju dometa i preciznosti.
HIMARS je to promenio.
Osam sistema je za nekoliko nedelja uništilo 30 komandnih centara i skladišta municije, prema rečima ukrajinskeg ministra odbrane. Intenzitet ruskog artiljerijskog bombardovanja odmah je opao. General Milley je u septembru 2022. potvrdio da je Ukrajina gađala više od 400 ciljeva s “razornim efektom”.
Rusi su proglasili HIMARS prioritetnim ciljem. Rasporedili su dronove, pokušavali elektronsko ometanje GPS navođenja. U maju 2023. pojavili su se izveštaji da su uspeli da ometaju GPS deo navigacije, ali GMLRS ima i inercijalni sistem koji ne može biti ometan — samo je nešto manje precizan.
Do kraja marta 2026. Rusija je potvrdila uništenje četiri sistema i oštećenje još četiri — od ukupno 38 HIMARS-a koji su isporučeni Ukrajini. Za oružje koje je aktivno u borbenim uslovima više od tri godine, to je izuzetno visoka stopa preživljavanja.
Lansiranje ATACMS — nova dimenzija
HIMARS lansira ATACMS balistički projektil(Operacija Epic Fury). Foto: Photo by U.S. Army / U.S. Central Command Public Affairs / DVIDS VIRIN: 260302-D-D0477-5688
Kada je Bajdenova administracija konačno odobrila isporuku ATACMS Ukrajini u aprilu 2024, Rusi su bili svesni šta dolazi — ali nisu mogli da spreče prve udare. Ukrajinskе snage su pogodile aerodrome u Zaporoškoj oblasti, uništavajući helikoptere koji su bili parkirani na terenu daleko iza fronta. Potom su ATACMS-i počeli da gađaju S-300/S-400 sisteme u Belgorodskoj oblasti Rusije.
To je eskalacija za kojoj se Rusija plašila — oružje s dometom 300 km koje Kijev može da usmeri prema bilo kojoj tački u ruskom pograničnom pojasu.
Ko još ima HIMARS
HIMARS nije samo američki. Izvezen je u:
- Rumunija — od 2017, 54 sistema
- Poljska — program Homar-A, 486 sistema sa lokalnom integracijom na poljski kamion Jelcz
- Singapur, UAE, Katar, Maroko, Litvanija, Latvija, Estonija, Finska, Australija, Tajvan — svi su naručili ili primili sistem
Bahreinski HIMARS-i su viđeni u martu 2026. kako lansiraju rakete prema Iranu tokom sukoba u regionu — prvi potvrđeni slučaj napada na Iran koji potiče iz neke od Zalivskih država.
Zaključak
HIMARS je oružje koje je stiglo u pravo vreme. Kraj Hladnog rata, porast terorizma i asimetričnih sukoba, brze ekspedicione operacije — sve to zahtevalo je nešto što M270 nije mogao da obezbedi. Lockheed Martin je to napravio, vojska je to prepoznala, i poslednje dve decenije su dokazale da je procena bila ispravna.
Ali najveća potvrda je došla iz Ukrajine. Tamo je jedan relativno mali broj lakih raketnih bacača, montiranih na kamione, s posadom od dva vojnika — fundamentalno promenio tok operacija koji je na početku izgledao jednolican.
Rusi su to i sami rekli, proglašavajući ga “visokim prioritetnim ciljem”. To je vojnički kompliment koji govori više od svakog izveštaja.
Podaci korišćeni u tekstu preuzeti su iz javno dostupnih izvora.
The appearance of U.S. Department of Defense (DoD) visual information does not imply or constitute DoD endorsement.